Dinamo između ambicije i identiteta - tako bi mogli opisati aktualnu nogometu sezonu zagrebačkog kluba.

Postoje klubovi kojima je sezona uspješna ako se u njoj dogodi iskorak. A postoje i oni kojima je svaka sezona – sudbonosna. Dinamo već desetljećima pripada ovoj drugoj kategoriji. Aktualni Dinamo živi upravo u tom procjepu između ambicije i identiteta: naslov prvaka ostaje imperativ, gotovo institucionalna obveza, dok europska scena služi kao lakmus-papir na kojem se mjeri jesu li domaći uspjesi tek posljedica superiornog kadra ili dokaz ozbiljno posložene momčadi.

Što smo vidjeli protiv FCSB-a?

Prvi put ove sezone obrana protiv suparnika tog ranga nije djelovala uvjerljivo. Barcelonino dijete koje je na startu sezone oduševilo sigurnošću i Škot McKenna, dosadašnji oslonac zadnje linije, nisu izgledali sinkronizirano. Galešić, stoper gurnut na desni bok, imao je problema u defenzivi – dijelom i zbog neprirodne pozicije – ali je to nadoknadio sjajnom asistencijom i energijom koja je donijela tračak svježine. Domínguez je, pak, griješio u situacijama koje ozbiljnije momčadi znaju pretvoriti u kaznu bez odgode.

‘Stvari koje su jučer prolazile Dinamu neće prolaziti protiv ozbiljnijih ekipa, ali ovo veseli’

Europa League

11:57 0

Europa League

11:57 0

Kulenović se još jednom pokazao kao joker s klupe, Dinamo mu je sada posvetio objavu

Europa League

8:46 0

Europa League

8:46 0

Ni sredina terena nije bila bez pukotina. Ljubičić je ostao ispod razine, gotovo nevidljiv u onom segmentu u kojem se od njega očekuje minimum – rad, balans, agresija bez lopte. Mišić i posebno Zajc, koji se sve jasnije profilira kao dirigent igre prema naprijed, iznijeli su najveći teret. Kako je utakmica odmicala, i Mišić je pronašao stabilniji ritam pa je vezni red u defenzivi izgledao čvršće nego u početnim fazama. Ulaskom Stojkovića Dinamo je dobio na kreaciji, onu višu razinu imaginacije koja kao da još uvijek čeka da se do kraja oslobodi. Njegova odluka da ostane u Maksimiru, unatoč interesu i spremnosti kluba na prodaju, mora se pretočiti u dodatni rad – u pokušaj da Modra igra u napadu dobije sloj više.

Naprijed su stigle dobre vijesti. Povratak Diona Drene Belje u golgeterski ritam daje novu dimenziju napadu, a Sandro Kulenović i dalje potvrđuje status idealnog “jokera”. Bakrar je i ove hladne maksimirske večeri pokazao zašto je bio pogođen potez uprave. Za Dinamo je, međutim, ključno da to društvo nastavi dobivati konkretnu potporu veznog reda i bočnih igrača – jer bez te sinergije realizacija brzo postaje stvar inspiracije, a ne sustava.

U domaćem prvenstvu margine su drukčije. Ondje se od Dinama ne traži preživljavanje, nego demonstracija sile. A ta je sila s promjenom generacije neizbježno splasnula. Upravo zato gostovanja poput onoga u Osijeku nose veću simboličku težinu nego što tablica sugerira. Dvoboj u Opus Areni test je mentalne stabilnosti, odgovor na pitanje može li Dinamo u samo tri dana ponovno proizvesti više dobrih faza u igri, a istodobno smanjiti oscilacije koje su ga jesenas pratile unutar same utakmice.

U Maksimiru se, stoga, paralelno vode dvije utrke. Jedna, vidljiva, odvija se na tablici – bod po bod prema novom peharu. Druga, tiša i dugotrajnija, vodi se na treninzima i u taktičkim analizama – potraga za momčadi koja će izgledati sigurno i kad protivnik ima inicijativu, koja neće gubiti kompaktnost pod pritiskom i koja će znati zatvoriti utakmicu kad dođe u prednost.

Osijek i Midtjylland – tjedan koji će za nastavak ove izazovne sezone biti – vitalan.